KAKO SAM POSTALA GADURA

Ako zadržim svoju tajnu za sebe, bit će moj zatvorenik, ako mi isklizne sa jezika, postat ću njen zatvorenik.” Schopenhauer

15.08.2012.

S MUŠKARCIMA NAJBOLJE PROĐU SMJERNE I PROSJEČNE

Ponedjeljak tačno podne, Marin Dvor, užegao se asfalt, otkucava sat sa obližnje crkve, žurim između Alte i Unitica do obližnje prepune bašte da popijem sok i zapalim nakon dugo vremena... Konobar kao duh iza mojih leđa govori kratko: "Izvolite", naručujem piće ne čekajući društvo koje će svakog trena da mi se pridruži. Sa užitkom pripaljujem. Dvije svrake u liku poslovnih žena, očigledno strankinje, glasno raspravljaju na lošem engleskon. Evo i konobara s mojim sokom, preko puta također prepuna ljetna bašta primjećujem neke poznanike, kratko se nasmiješim klimanjući glavom. Pogled mi na treutak privuće djevojka u ultra kratkoj crnoj haljinici, raspuštene kose, ništa posebno ali pažnju mi zadržava njena nervoza, ukočeni pokreti, velike štikle, pomišljam, ova ko da se za večernji izlazak spremila, ali takvih je prepun grad... ne odaje utisak napilitane pinkuše mada se vjerovatno dugo spremala za ovo izdanje. Evo i mog društva, pozdravljamo se, narućujemo, poćinje dogovor za popodnevnu posjetu jednom od sarajevskih hotela radi relaksacije uz bazen, malo masaže... U žaru priče pripaljujem drugu cigaretu, podižem pogled preko društva u trenu dok se unezvjerenoj djevojci koja se neprestano vrti u krug približava muškarac, odmah ga ošacujem, pokreti tjela dok se pozdravljaju odaje oženjenog čovijeka od 35 godina, prilično krupan, trudi se da uvuće stomak ali brate nisu ti to mišići, svijetlo plava polo majica dobro ispeglana (nije on peglao garant), kratka plava kosa, počinje se ćelaviti pomišljam, bordo rumenilo lica, procjenjujem, evo ga zagonđija sa društvenih mreža uhvatio svoju lovinu. Dok prolaze pored našeg stola jak miris parfema privlaći pažnju cijelog društva, pogledavamo se, dok se ovaj par očajnika nastoji sporazumjeti mumlajući nešto sebi u bradu, još se stide...na pomolu je nova velika ljubav za nju a avantura za njega. Ne bi moralizirala, ovo je samo jedna kratka crtica savremenog života. Nina Jedina

27.05.2012.

KO O ČEMU BABA O UŠTIPCIMA

Nemam prava biti bračni savjetnik ali svakodnevno se susrećem sa pričom o bračnom životu pajedinaca s kojim se družim što uživo što virtualno... pa sam se mislila napisat par redaka i neka moja mišljenja o toj temi. Obično subotom susretnem kolonu vozila prepunu kića kako svira i pozdravlja prolaznike a istovrmeno ih obavještava o radosti sklapanja novog bračnog ugovora. Ponekad netko iz mase kaže; "Evo ga objesio/la se" ili "Što bi tebi bilo bolje nego meni", kao da se nitko od tih starijih ne sjeća tog momenta u svom životu, emocija koje su dovela do samog čina sklapanja braka...da je računica u pitanju sigurno bi se sjetili, takvo je savremno doba, svako gleda svoju matematiku pa izgleda i prilikom sklapanja brakova. Stidljivi mladoženja i nadobudna mlada dok pompezno u pratnji svatova ulaze u Vijećnicu (koje li simbolike i samog naziva kuće gdje se ugovor potpisuje), šmekaju ispod oka da li je sve u savršenom redu, garderoba, cvijeće, neki se misle, samo da i ovo otekasim, a nikad niko ne postavlja pitanje kako li ćemo izgledati mi za deset, petnaest godina. Kako vrijeme prolazi uglavnom nesvjesna pitanja će poćeti da postanu svjesna, ali već tad par komada djece, krediti, obaveze prema rodbini i tazbini, svakodnevne svađe, nezadovoljstvo spolnim životom od tih mladih ljudi napraviti će, troma trbušasta, proćelava bića, pomirena sa životom i stavom: "Šta ću kad sam se ukopao". Ali ne lezi vraže, nema mira oko dok misli da može da bira. Kao sasvim slućajno eto njih na netu, izbeljili oke na nove napupale djevojčice (mislim na muškarce, podrazumjeva se) a ako ne može bolje može i koja postarija isfrustirana koka, samo nek je promjena oku a kad bi nešto palo i u šaku al pažljivo mora to biti za đabe, viša ti je to matematika. Ko o čemu baba o uštipcima, tako i ja umjesto da pišem o braku opet sam na zub uzela zgonđije.... Pa se pitam gdje je ljubav nestala, vječnost u njoj i za nju... zašto gubiti vrijeme na šupljiranje... Koliko treba izgubiti vremena na nova iskustva a ne posvetiti ni mrvu energije u nešto zvano bračna zajenica, razgovarati sa partnerom o nezadovoljstvina ali ne optuživati ga za vlastite pogreške, ne tražiti izlaze pravljenjem ljubavnog trokuta, u principu četverokuta, koja li je tek to matematika, nego pokušati oživjeti stari sjaj, stare izluzije umjesto padanja i tonjenja u novim. A istovremno koristiti nove tehnoliogije za svoje dobro pa ako je i upoznavanje novih ljudi neka to bude s mjerom i dobrim ukusom u ophođenju. Kažem nisam stručnjak u oblasti bračnog života mada imam zadovoljavajuče iskustvo u njemu... Poruka svim koji nisu te sreće, pa kukaju po društvenim mrežama kako imaju nezadovoljavajući sexualni život ...Nemojte provesti dan kao pas i mačka a očekivati navečer vrhunska zadovoljstva. Nego poljubite partnera, razgovarajte, razvijajte bliskost a sve ostalo dolazi samo po sebi.. Kako sam ja pametna

24.05.2012.

OTROVANA I ŽIVIM

Pozivam stihove i melodiju mog sugrađanina da mi donesu muzu riječi i bacim je u zrak (havu) virtualu. Al muze nema ni inspiracije s njom trebat će mi jača droga da pokrene emocije kojih nema il su duboko skrivene. Ne dam im da izađu, potisnute su (hvala Bogu) a ja u nekom međuprostoru četrdesetih, ne znam da li trebam više letjeti na krilima sna il da se držim jave. Stvarnost obojana prekrasnim osmijehom dragog bića sad mi izgleda tako ružičasta. Miris proljeća i ponovno u mom srcu vraćene sreće, ŽIVA SAM, nakon pakla raznih kemikalija ja opet nosim Midnight Poison i osjećam se tako živom . Šta da se radi kad ne mogu bez tog OTROVA u sebi i oko sebe. Šetam račupana po gradu korakom gazele, svjesna i nesvjesna pogleda, sad mi to sve izgleda tako smiješno biti u očima površnih promatrača, utegnutih šetačica i šetača , lizača sladoleda..pazite da se ne zagrcnete, mislim se u sebi...ja kretena u šta bulje. Prošle godine u ovo doba nije mi bilo do šetnje al i tad sam uživala u svakom koraku i dahu, prkosila sebi s crvenom maramom na glavi. Bilo...prošlo...ostavljam sivilo doba tog u nezaboravu. Nek se sliježu utisci i nestaju zauvijek...jer i takav život je vrijedan zaljubljene žene. O da, kako sam bila zaljubljena. Zaljubljana u ples zvani Opstanak...dugo sam plesala i uživala u svakom pokretu nošena melodijom snova i obečanjem veličine zajedništava sa drugim nesebičnim bićem. Sve sa svrhom i ciljem, ništa nije slučajno... Zahvalna za svaku lijepu riječ, pa makar bila i laž izgovorena u dobroj namjeri, otkrila sam šta je sreća u radosti novog buđenja, vjerovanju u ljude i sudbinu.

24.05.2012.

ZAŠTO POSTOJE SJEĆANJA

"SJEĆANJE NA NESRETNU LJUBAV ZNA ISPUNITI ŽIVOT SKORO KAO I NA SRETNU!" Pitam se zašto postoje sjećanja, i zašto netko dugo ih njeguje i želi sačuvati lijepu uspomenu a druga strana sve to olako zaboravlja ili samo tako predstavlja. Moja sreća il nesreća da imam odličnu memoriju i pamtim sve dobre i loše dane u ovom malom životu. Trebam promjenu, moram krenuti dalje mada ni sama ne znam kako i kamo me sve to vodi, s zebnjom očekujem sutra. Sutra je dan kad počinje budućnost. Voljela bi da mogu sahraniti sjećanja kao što sam zauvijek obrisala nešto što sam dugo njegovala i gradila...ali kako sahraniti sve lažne nade i iluzije, vjerovanja i maštanja...kako ubiti snove ? Nema se izbora život me zove...

21.05.2012.

SRODNE DUŠE

Nisam baš raspoložena za pisanje, opet me tlače moja raspoloženja al imam viziju nekih samo meni znanih misli, formiraju se i sklapaju kao mozaici prethodna iskustva. Vjerujem u slučajnost i kozmičke susrete, bez obzira koliko puta smo pogrešno pomisli da smo pronašli mit zvani srodna duša i živjeli iluziju bliskosti s drugim bićem. Kad pišem o bliskosti ne mislim na partnerske odnose čak ni ljubavne...nego na susrete više razine kad sretnemo istu dušu i učimo kroz nas, obostrano i istovremeno. Prepoznavanje srodne duše je poput magije kad boje, mirisi, energija stvara posebnu kompoziciju u našim srcima. Na žalost mnogi to i ne prepoznaju, jer ne posjeduju u tom trenu taj nivo iskustva ni duhovnosti, pa tek nakon nekog vremena shvate veličinu izgubljenog trenutka. Bilo da je java il san radujem se i izgubljenim trenutcima sa srodnom dušom, oduvjek i zauvijek.

17.05.2012.

BUĐENJE BOGINJE

VELIČINA ŽENSKIH ILUZIJA Pretpostavljam da je istinita tvrdnja da razum predstavlja osnovu muškog principa a osjećaji ženskog (mada osobno poznajem dosta muškaraca koji su dovoljno emotivni da su ... svaku ženu). Komunikacija sa samom sobom pomaže mi da prepoznam šta je za mene dobro bez zrna racionaliziranja, shvatam to kao neku vrstu instinkta i ne dozvoljavam da se sa mnom manipulira u smislu " ne vjeruj svojim osjećajima". Svakoj zreloj ženi emocije pomažu da proneđe put do istine. Moja Istina su moje objave. Ne znam koliko uspješno je to predstavljanje, niti mi je to važno...jer to sam ja i sve šta napišem prvenstveno je radi mene. Žena sam i sretna sam jer sam svjesna svoje istine i uživam u njoj. Veličanstvo se osjećam poput probuđene boginje. S ljubavlju Nina Jedina

12.05.2012.

KAKO SAM POSTALA GADURA

Kažu da muškarci vole gadure, e baš me i ne zanima šta muškarci vole, bitno je da se ja dobro osjećam u svojoj koži. Nedostižnost kao osobnost gadure sam njegovala godinama ups. mislim decenijama, u tome mi nema ravne. Sposobna sam uvjeriti svakog muškarca da je sve po njegovom al samo ja znam po čijem je Moji sexualni odnosno senzualni potencijali istina poznati su samo rijetkim al sam ponosna na njih, niko mi se nije žalio ha ha ha dapače . Financijski sam neovisna. Još da prestanem zvocati.. ali tu sam osobinu tek počela razvijati i uživam u njoj Ukratko nova treba me konzumirati u malim količinama kao i svaki otrov, ko razvije imunitet nek mi se javi da povečam dozu

12.05.2012.

Nezahvalni ljudi

Goethe "Nezahvalnost je ipak oznaka slabih. Ja još nikad nisam vidio da je pravi čovjek nezahvalan." Bjørnstjerne Bjørnson "Nezahvalnost je nedostatak kulture." Orkan me nosi kroz jutro, ne znam da li je to tuga ili bijes... Zašto baš ja na svakom koraku srećem nezahvalne ljude... Samo nek sam ja živ, nek sam zdrav, nek imam love, i tako unedogled...samoživost u izvornom obliku. Protrljam oči da ih bolje vidim, više nema iznenađenja... Hranim pseto da na mene laje... Dal je moje i vaše to prokletsvo, vi nezhvalni ljudi... Biće da je moje... :) Nebo nezahvalnog čovijeka je ogromno... odlućih da mu darujem i ovo zrno mog... Nek ga uvede i hrani najgori oblik egoizama... briga o lićnom interesu. A ja ću razvijati vlastitu osobnost i sve što dajem biće to s veseljem jer znam, mogu i imam što dati... Nina Jedina


KAKO SAM POSTALA GADURA
<< 08/2012 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728293031


MOJI LINKOVI



MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
3718

Powered by Blogger.ba